Antiseptici i Dezinficijensi

Proizvodi namijenjeni za higijenu i profilaksu infekcija u području zdravstva i čitavoj zajednici

Dezinfekcija i antisepsa u tattoo i piercing salonima

doc.dr.sc. Nataša Janev Holcer, dip.ing.biol., doc. dr. sc. Krunoslav Capak, dr. med.,
Pavle Jeličić, univ. mag. admin. sanit., dr.med.
Preneseno sa portala www.plivamed.net

Tetoviranje i piercing uključuju tjelesne ozljede na koži zbog kojih može doći do transdermalnog prijenosa virusnih i bakterijskih infekcija, ovisno o higijenskim uvjetima tijekom tetoviranja. Potencijalni uzroci infekcija, alergijskih reakcija ili drugih oštećenja kože su korištenje mikrobiološki kontaminirane ili alergogene tinte, zatim neadekvatna dezinfekcija područja kože kojea se tetovira što dovodi do unošenja bakterija u kožu i pod kožu tijekom samog procesa tetoviranja i treće:, tijekom procesa cijeljenja tkiva nakon tetoviranja se može razviti alergijska ili upalna reakcija s osjetom svrbeža, topline i boli.

Uvod

Zanimanje za tetovaže i piercing je u porastu i zbog toga je potrebno obratiti pažnju na potencijalne rizike za zdravlje, kao i na provođenje higijenskih mjera za suzbijanje i sprječavanje patogenih mikroorganizama koji se mogu prenijeti tim postupcima.

Ukrašavanje tijela tetoviranjem i piercingom od davnina ima religijska, ritualna ili estetska značenja, a danas je sve popularnije, osobito među mlađim generacijama. Tattoo dolazi od riječi „tattau“ što u tahićanskom jeziku znači označiti.

Najstariji pronađeni arheološki trag koji ukazuje na tetoviranje je ledena mumija s očuvanim tetovažama zvana OTZI pronađena u Alpama između Austrije i Italije, stara oko 5 400 godina. Iako arheolozi odbijaju priznati, neki stručnjaci smatraju da ornamentalne površinske dekoracije kipova pretpovijesnih kultura stare oko 12 000 godina ukazuju na važnost tetovaža u tim kulturama. Tetovaže su kroz recentniju povijest također imale određene uloge u društvu pa tako imamo: plemićke tetovaže, identifikacijske tetovaže, obredne tetovaže, dekorativne tetovaže itd. Danas su tetovaže koje pokrivaju cijelo tijelo sve češće, ponegdje češće i od klasičnog bušenja ušiju i manjih tetovaža na nadlakticama.

Tetoviranje predstavlja postupak trajnog oslikavanja tijela pomoću igle unošenjem trajnog pigmenta (tinte) u gornji sloj kože, dok je piercing mehaničko probijanje kože ili tkiva te umetanje ukrasnih elemenata od različitih materijala na određenim dijelovima tijela koji se žele ukrasiti. Piercing je dakle postupak probadanja kože i/ili sluznice stranim tijelom i postavljanje stranog tijela u kožu, potkožno tkivo ili sluznicu. Piercing se sve češće stavlja na jezik, usne, obrve, bradavice, područje oko pupka i genitalije.

Ukrašavanje tijela tetoviranjem i piercingom od davnina ima religijska, ritualna ili estetska značenja, a danas je sve popularnije, osobito među mlađim generacijama. Tattoo dolazi od riječi „tattau“ što u tahićanskom jeziku znači označiti.

Najstariji pronađeni arheološki trag koji ukazuje na tetoviranje je ledena mumija s očuvanim tetovažama zvana OTZI pronađena u Alpama između Austrije i Italije, stara oko 5 400 godina. Iako arheolozi odbijaju priznati, neki stručnjaci smatraju da ornamentalne površinske dekoracije kipova pretpovijesnih kultura stare oko 12 000 godina ukazuju na važnost tetovaža u tim kulturama. Tetovaže su kroz recentniju povijest također imale određene uloge u društvu pa tako imamo: plemićke tetovaže, identifikacijske tetovaže, obredne tetovaže, dekorativne tetovaže itd. Danas su tetovaže koje pokrivaju cijelo tijelo sve češće, ponegdje češće i od klasičnog bušenja ušiju i manjih tetovaža na nadlakticama.

Tetoviranje predstavlja postupak trajnog oslikavanja tijela pomoću igle unošenjem trajnog pigmenta (tinte) u gornji sloj kože, dok je piercing mehaničko probijanje kože ili tkiva te umetanje ukrasnih elemenata od različitih materijala na određenim dijelovima tijela koji se žele ukrasiti. Piercing je dakle postupak probadanja kože i/ili sluznice stranim tijelom i postavljanje stranog tijela u kožu, potkožno tkivo ili sluznicu. Piercing se sve češće stavlja na jezik, usne, obrve, bradavice, područje oko pupka i genitalije. Kako je zanimanje za tetovaže i piercing u porastu, potrebno je obratiti pažnju na potencijalne rizike za zdravlje, kao i na provođenje higijenskih mjera za suzbijanje i sprječavanje patogenih mikroorganizama koji se mogu prenijeti tim postupcima. 

Zdravstveni rizici kod tetoviranja i piercinga

Pojedina istraživanja su pokazala da tetoviranje i piercing mogu predstavljati značajne rizike za zdravlje. Tetoviranje i piercing uključuju tjelesne ozljede na koži zbog kojih može doći do transdermalnog prijenosa virusnih i bakterijskih infekcija, ovisno o higijenskim uvjetima tijekom tetoviranja. Potencijalni uzroci infekcija, alergijskih reakcija ili drugih oštećenja kože su korištenje mikrobiološki kontaminirane ili alergogene tinte, zatim neadekvatna dezinfekcija područja kože koje se tetovira što dovodi do unošenja bakterija u kožu i pod kožu tijekom samog procesa tetoviranja i treće: tijekom procesa cijeljenja tkiva nakon tetoviranja se može razviti alergijska ili upalna reakcija s osjetom svrbeža, topline i boli.

Infekcije

U tattoo i piercing salonima može doći i do pojave virusnih i bakterijskih infekcija, kao što su hepatitis B i C, HIV-infekcija (AIDS).

Osim oštećenja kože i potkožnog tkiva što predstavlja traumu, ako nisu zadovoljeni svi propisani higijenski uvjeti i u slučajevima kada se postupci nestručno obavljaju, može doći i do pojave virusnih i bakterijskih infekcija, kao što su hepatitis B i C, HIV-infekcija (AIDS) i ostale krvlju prenosive zarazne bolesti. Hepatitis B i C su virusne infekcije koje uzrokuju oštećenje jetre u različitom stupnju, a bolesnici s aktivnom infekcijom su potencijalni prenositelji tih bolesti. AIDS je također virusna infekcija koja teško oštećuje imunološki sustav koji se onda ne može braniti od različitih, pa čak i onih slabo patogenih mikroorganizama. Nažalost, ne postoje zakoni koji sveobuhvatno reguliraju sigurno tetoviranje pa su komplikacije relativno česte. Tako se kao komplikacije često mogu javiti površne i duboke lokalizirane infekcije, sistemske infekcije, alergijske reakcije, fotodermatitis, granulomatozne te lihenoidne reakcije kao i infekcije krvlju prenosivim bolestima.   

Alergijske reakcije

Uz to, postupci tetoviranja zbog reakcije na korištene boje mogu uzrokovati alergije i kožne infekcije čije posljedice mogu biti u vidu ožiljaka, gubitka pigmenta ili razvoja hiperpigmentacije. Također može doći do alergijske reakcije na nakit za body piercing. Istraživanja su potvrdila da osobe koje imaju tetovaže češće obolijevaju od infekcije virusom hepatitisa B i C koji se može prenijeti opetovanom uporabom igle, neprimjerenom sterilizacijom igala prije uporabe, ali i nepažnjom pri samom zahvatu kada tatooist-majstor na svojoj koži prije aplikacije provjerava oštrinu igle pri čemu je može kontaminirati. Kako bi se spriječili neželjeni zdravstveni rizici, nad osobama koje obavljaju poslove unošenja boja i stranih tijela u kožu i sluznice u za to ovlaštenim salonima se provodi zdravstveni nadzor. Djelatnici koje obavljaju unošenja boja i stranih tighjela u kožu i sluznice trebaju imati u tu svrhu potrebna znanja o sprečavanju zaraznih bolesti. Navedeno je i propisano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, no nažalost pravilnik kojim bi se ovo područje detaljno uredilo nije donesen.   

Postupci dezinfekcije i antisepse u tattoo i piercing salonima

Pod dezinfekcijom se podrazumijeva dezinfekcija radnog prostora, radnih površina i instrumenata te dezinfekcija i održavanje higijene u radnoj prostoriji.

Tattoo i piercing oprema te tinta koja se koristi za tetoviranje trebaju biti sterilne i dobre kvalitete, bez stranih onečišćenja kako bi se smanjila učestalost komplikacija. Za zaštitu zdravlja klijenata, važnija i od same izvedbe tetovaže je sterilizacija i dezinfekcija. Pod dezinfekcijom se podrazumijeva dezinfekcija radnog prostora, radnih površina i instrumenata koji nisu u direktnom kontaktu s klijentom te dezinfekcija i održavanje higijene u radnoj prostoriji.

Dezinfekcija

Dezinfekciju provodi vlasnik objekta kao kontinuirani svakodnevni proces u održavanju higijene prostora što uključuje osiguravanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta.

Dezinfekcija je regulirana Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti te ju je temeljem članka 10. istog Zakona obvezno provoditi svakodnevno u objektima koji podliježu sanitarnom nadzoru u djelatnostima iz područja pružanja higijenske njege pučanstvu (kozmetički saloni, brijačnice, tattoo saloni, piercing saloni, frizerski saloni, saloni za masažu itd.). Navedenu dezinfekciju provodi vlasnik objekta kao kontinuirani svakodnevni proces u održavanju higijene prostora što uključuje osiguravanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta u prostorijama ili objektima radi održavanja higijene te smanjenja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja ili potpunog uklanjanja mikroorganizama.  

Sustavno organizirano čišćenje svih prostora i predmeta

Cilj dezinfekcije je uništavanje, usporavanje rasta i razmnožavanja ili uklanjanje većine mikroorganizama do razine koja u danim okolnostima neće predstavljati rizik za zdravlje ljudi i neće uzrokovati onečišćenje radnih površina, predmeta, prostora ili objekata.

Temelj svih postupaka dezinfekcije predstavlja sustavno organizirano čišćenje svih prostora i predmeta. Sastoji se od čišćenja standardnim priborom i sredstvima na klasičan način: čišćenje, pranje i sušenje te dezinfekcija provedena prema pravilima struke i uputama i preporukama za uporabu svakog pojedinog dezinfekcijskog sredstva. Izbor dezinficijensa, način primjene, rokovi provedbe i mjere opreza ovise o vrsti mikroorganizama te o svojstvima i namjeni površine, prostora ili objekta. Tijekom provedbe dezinfekcije primjenjuje se dezinficijens koji ima dokazanu učinkovitost i registriran je sukladno propisima o biocidima Republike Hrvatske. Cilj dezinfekcije je uništavanje, usporavanje rasta i razmnožavanja ili uklanjanje većine mikroorganizama do razine koja u danim okolnostima neće predstavljati rizik za zdravlje ljudi i neće uzrokovati onečišćenje radnih površina, predmeta, prostora ili objekata.

Sterilizacija, dezinfekcija i antisepsa

Pri postupcima tetoviranja trebaju se koristiti sterilne igle koje dolaze u sterilnim pakiranjima i koje se otvaraju pred korisnicima, a nakon jednokratne uporabe se bacaju u za to predviđene posude za infektivni otpad.

Sterilizacija, za razliku od dezinfekcije, predstavlja uništavanje svih oblika živih mikroorganizama (uključujući vegetativne oblike i spore) u nekom mediju. Dezinficijensima dezinficiramo nežive tvari, a sredstva koja se primjenjuju na živim tkivima su antiseptici. Postupke uništavanja patogenih mikroorganizama na živom tkivu nazivamo antisepsom koja se, primjerice, može provoditi 70% alkoholom u kombinaciji s 0,5 do 0,8% klorheksidindiglukonatom. Temeljito čišćenje kože i tretman kože antisepticima tijekom tetoviranja je obvezno kako bi se spriječio ulazak mikroorganizama s kože na kožu i u potkožno tkivo.

Sterilizacija se provodi u autoklavu na temperaturi od 131 °C pod visokim tlakom minimalno 30 minuta. Igle, tube, pincete, medicinsko posuđe i slični alati koji dolaze u neposredan kontakt sa sluznicom, kožom i potkožjem klijenata obvezno se moraju sterilizirati na taj način. Ta metoda sterilizacije je jedina pouzdana i prihvatljiva, izuzev sterilizacije u sterilizatoru na suhi zrak (180 minuta na 180 °C) koja je nepraktična za tattooiste zbog toga što prilikom takve sterilizacije igle gube čvrstoću i razlemljuju se. Prije same sterilizacije neophodno je igle i tube očistiti u ultrazvučnom čistaču, što je jedini način da se kompletna boja i prljavština izvuku iz najsitnijih pora materijala od kojeg su tube i igle napravljene.

Nakon sterilizacije pribor je potrebno pohraniti u sterilne vrećice ili kutije. Pri postupcima tetoviranja trebaju se koristiti sterilne igle koje dolaze u sterilnim pakiranjima i koje se otvaraju pred korisnicima, a nakon jednokratne uporabe se bacaju u za to predviđene posude za infektivni otpad. Zbrinjavanje infektivnog otpada i oštrih predmeta iz ovih objekata je regulirano Pravilnikom o gospodarenju medicinskim otpadom.

Uspješnost provođenja dezinfekcije može se kontrolirati povremenim uzimanjem brisova ili otisaka, a sterilizacija se osim kontrole rada sterilizatora (temperatura i tlak) provjerava biološkom metodom (sporama) ili povremenom kontrolom sterilnosti pribora koji se sterilizira.

Dezinfekcija prostora i radnih površina u salonima za tattoo i piercing

Može se koristiti glutaraldelhid, didecildimetilamonijev klorid i benzakonij klorid za dezinfekciju površina i prostora u koncentraciji od 2% ili natrij dikloroizocijanurat-dihidrat za opću sanitaciju u koncentraciji od 0,02 do 0,04% (1-2 g / 5 l vode).

Sve prostore i radne površine je potrebno svakodnevno čistiti toplom vodom s detergentima, uz ispiranje vodom, nakon čega se obrađuju dezinfekcijskim postupcima. U tom smislu može se koristiti glutaraldelhid, didecildimetilamonijev klorid i benzakonij klorid za dezinfekciju površina i prostora u koncentraciji od 2% ili natrij dikloroizocijanurat-dihidrat za opću sanitaciju u koncentraciji od 0,02 do 0,04% (1-2 g / 5 l vode).

U prostoriji u kojoj se radi ne smije se pušiti, a zrak treba pročišćavati pomoću ionizatora ili ozonizatora zraka, ili provjetravanjem i antiseptičkim sprejevima za dezinfekciju prostora.

Pod u prostoriji treba redovito čistiti, prati i dezinficirati dezinfekcijskim sredstvom ili otopinom nekog od klornih dezinfekcijskih sredstava. Radne površine (stolovi i sl.) trebaju biti stakleni, nikako od šupljikavih ili hrapavih materijala zbog toga što se jedino glatki materijali mogu u potpunosti dezinficirati.

Mjere opreza

Tetovaža ili piercing se rade isključivo u profesionalnim salonima koji posjeduju licencu za rad i imaju za to školovane djelatnike, no potrebno je uvjeriti se o uvjetima održavanja i sigurnosti u salonu.

Za brigu o održavanju higijene, redovitom čišćenju i dezinfekciji salona u kojima se provodi tetoviranje i piercing, zaduženi su djelatnici u salonu. Zaposlenici trebaju imati osiguranu odgovarajuću radnu odjeću koja se može iskuhavati i radnu obuću.

I klijenti, korisnici sa svoje strane, mogu znatno doprinijeti zaštiti svoga zdravlja kako bi se zaštitili od infekcija i alergija. Tetovaža ili piercing se rade isključivo u profesionalnim salonima koji posjeduju licencu za rad i imaju za to školovane djelatnike, no potrebno je uvjeriti se o uvjetima održavanja i sigurnosti u salonu. Pri tome osobito treba obratiti pažnju koriste li djelatnici ovlaštenog salona pri radu sterilne rukavice za svaki novi postupak, koristi li sterilne i jednokratne igle, posjeduju li odgovarajući uređaj za sterilizaciju instrumenata (sterilizator/autoklav), koja sredstva koriste za dezinfekciju radne površine, poda i radnog prostora, kakve boje koriste za tetoviranje (provjeriti deklaraciju na bojama) te otvaraju li se neposredno pred korisnikom. 

Zaključak

Tetoviranje i piercing uključuju namjerno ozljeđivanje kože zbog kojega može doći do transdermalnog prijenosa virusnih i bakterijskih infekcija. U salonima za tetoviranje i piercing je potrebno uspostaviti standarde i provoditi procedure kako bi se spriječile infekcije i prijenos bolesti na korisnike. Osobe koje obavljaju unošenje boja i stranih tijela u kožu i sluznicu moraju imati potrebna znanja o sprječavanju zaraznih bolesti i odgovarajuću obuku kako bi se osiguralo da zaposlenici mogu obavljati svoj posao sigurno po korisnike i zaposlenike.

Uz jednokratnu upotrebu materijala i prateće opreme, sigurnost za korisnike predstavlja dezinfekcija i sterilizacija kojom se najpouzdanije uništavaju uzročnici infektivnih bolesti.

Literatura

  1. Samadelli M, Melis M, Miccoli M, Egarter-Vigl E, Zink AR. Complete Mapping of the Tattoos of the 5300-year-old Tyrolean Iceman, Journal of Cultural Heritage 2015;16 (5):753–8.
  2. Anon. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Narodne novine 79/07.
  3. Anon. Pravilnik o učestalosti kontrole i normativima mikrobiološke čistoće u objektima pod sanitarnim nadzorom. Narodne novine 137/09.
  4. Anon. Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom. Narodne novine 23/94., 93/00.
  5. Anon. Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom. Narodne novine 50/15.
  6. US Food and drug administration. Think before you ink: Are tattoos safe? http://www.fda.gov/ForConsumers/ConsumerUpdates/ucm048919.htm
  7. Oklahoma State Department of Health. Tattoo and body piercing program. https://www.ok.gov/health/Protective_Health/Consumer_Protection_Division/Body_Piercing_and_Tattooing/
  8. Khunger N,  Molpariya A,  Khunger A. Complications of Tattoos and Tattoo Removal: Stop and Think Before you ink. J Cutan Aesthet Surg. 2015 Jan-Mar; 8(1): 30–6.
  9. Serup J, Carlsen KH, Sepehri M. Tattoo complaints and complications: diagnosis and clinical spectrum. Current  Problems in Dermatology 2015;48:48-60.
  10. Tatto urban studio za profesionalno tetoviranje i body piercing. Sigurno tetoviranje. http://www.tattoourban.hr/sve-o-tetoviranju/
  11. Tohme RA, Holmberg SD. Transmission of Hepatitis C Virus Infection Through Tattooing and Piercing: A Critical Review. Clinical Infectious Diseases 2012; 54(8):1167–78.
  12. Barnett J. Health implications of body piercing and tattooing: a literature review. Nursing Times 2003;99(37):62-3.